OPIS
“Talijanima je bilo dovoljno da pred sobom ugledaju vojnike s fesovima i da se okrenu u bijeg. Time se koristila komanda Austro-ugarske vojske stavljajući tradicionalnu bošnjačku kapu i vojnicima drugih nacionalnosti. Ostalo je zabilježeno da su, u nedostatku Bošnjaka, kroz rovove na štapovima prenosili fesove, tako da bi Talijani imali na umu ko ih čeka na drugoj strani. Istovremeno, sačuvani dokumenti svjedoče o Bošnjacima kao ljudima u čijem je srcu bilo i najviše dobrote. Dijelili su i zadnji komadić kruha. Bili su ti koji su spasili najviše ranjenika s bojišnice. Slovenci i Austrijanci nisu se usuđivali izaći iz rova poslije bitke, ali su Bošnjaci svoju smionost i u tome iskazivali, prihvaćajući ranjene i noseći ih do priručnih bolnica…ˮ
I kad su, nakon jedanaest talijanskih ofanziva, Bošnjaci zamijenjeni jednako čuvenim “salzburškim gorskim lovcimaˮ, i “tada suˮ, prema riječima direktora Muzeja Soškog fronta, “ostavljeni mujezini koji su učenjem ezana stavljali na znanje Talijanima da su Bošnjaci tu negdjeˮ
