OPIS
Roman “Igra staklenih perli” objavljen 1943. godine, najveće je, gotovo pa životno djelo Hermanna Hessea koje je pisao gotovo 12 godina. Smatra se da je Hesse ponajviše zbog njega zaslužio Nobelovu nagradu, koja mu je dodijeljena 1946. godine. Radnja romana odvija se u budućnosti, moguće 25. stoljeću, u fiktivnoj državi Kastaliji. Tom državom upravlja intelektualna elita, postavljena i na čelo obrazovnog sustava. U školama se podučavaju nadareni učenici, a već i sam pristup školovanju, koje pripada samo najdarovitijima, smatra se čašću. Ako netko ne uspije završiti školu, biva izopćen iz društva. U školama se najviše uče umjetnički i humanistički predmeti, a pored njih, najvažniji dio obrazovanja upravo je Igra staklenim biserima.
Ovaj roman fiktivna je biografija Josefa Knechta, učitelja Igre, Magistra Lude Josephusa III, kako je nazvan u Arhivu Igre staklenim perlama. Pravila Igre izučavaju se dugi niz godina. Ona sadržava sve vrednote Kastalijske kulture, s posebnim naglaskom na matematiku i glazbu. Obogaćivanje jezika Igre, uključivanjem novih sadržaja, podložno je najstrožem nadzoru vrhovnog vodstva Igre. Duhovni pokret čiji dio je i osnivanje Igra staklenim perlama, započelo je u povijesnom razdoblju Kastalije koje se zove “feljtonističko” razdoblje. To je bilo “buržoasko” razdoblje, u kojem su ljudi uvelike bili priklonjeni individualizmu.
Od kraja srednjeg vijeka, razvoj duhovnog života u Europi dijelio se na dva djela. Prvi je oslobađanje mišljenja od vjere u bilo koji autoritet. Bila je to borba suverenog i punopravnog razuma protiv vladavine Rimske crkve. Drugo dio duhovnog razvoja bio je tajan, a značio je strastveno traganje za ozakonjenjem te novonastale slobode nekim novim autoritetom. Taj autoritet bi proizlazio iz samog duha. Duh je ovu proturječnu bitku uglavnom dobio.
Tako su se vodile i one bitke za “slobodu” duha koje su u kasnijem “feljtonističkom” razdoblju dovele dotle da je duh doista uživao njemu nepodnošljivu slobodu, budući da se do tada oslobodio crkvenog, ali i državnog utjecaja, a da još nije pronašao vlastiti oblik zakona koji bi poštivao. “Feljton” se u nazivu “feljtonističko razdoblje” odnosi na članke u dnevnim novinama koje su zatrpavale čitatelje hrpom informacija, primjerice anegdotama iz života slavnih i slično. Omiljena su bila i razmatranja aktualnih tema razgovora iz kruga imućnih. Pri tome je jedino važno bilo spojiti kakvo poznato ime s nekom upravo aktualnom temom.
Međutim, u tim prijelazima desetljeća kultura nije drijemala, nego je upravo za svoga propadanja u svijesti pojedinaca dospijevala do najistančanije budnosti i samoispitivanja. Taj postupak dijelio se u dvije skupine: kulturna svijest učenjaka pribjegla je istraživanjima i metodama nastave povijesti glazbe, jer je upravo u to vrijeme ta znanost dosezala svoje vrhunce. U samom feljtonističkom svijetu pročula su se dva seminara koja su njegovala čistu i savjesnu metodu rada. Druga okosnica otpora protiv izopačenosti bila je bratovština Putnika na Istok, čija su braća njegovala više dušu nego duh. Baš otuda dolazi današnji oblik Igre staklenim perlama, koji se potaknuo upravo duhovnom njegom. Putnici na Istok prakticirali su stare tajne vježbe sposobnosti poniranja u daleka vremena i njihove kulture. Među njima je bilo glazbenika i pjevača za koje se tvrdi da su glazbu starijih vremena izvodili sa savršenom izvornom čistoćom, dakle, točno onako kako je bila stvorena npr. 1600. ili 1650. godine. Time su se približili izvorima današnjeg shvaćanja pojma kulture. Ti izvori bili su povijest i estetika glazbe, matematika, mudrost Putnika na Istok i najposlije – odvažni stav prema problemu trajanja kulturnih razdoblja.
