OPIS
Knjiga Ruždije Adžovića “Sidran: živjeti, svjedočiti epohu”
Moja ljubav prema Bosni, moja vezanost, moja ovisnost o Bosni nije locirana, sužena, fokusirana samo na Sarajevo. Nije nikako. S ljubavlju sam mogo živjeti u Tešnju i u Goraždu. Presretan sam bio kad sam neke dionice svog života provodio u tim gradovima. Mogo bih nabrajati mnogo gradova: Tuzla, Bože dragi, pa Travnik…
Nije mi, dakle, prihvatljiv nikakav indolentni odnos prema tome šta znači voljeti Bosnu i šta ko podrazumijeva pod Bosnom. Kad se kaže, ono što citiraju rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića, “Bosna je ideja”, to je istina. Ali Bosna nije samo ideja. Ako je samo ideja, sutra je neće ni biti. Bosna je ideja i Bosna je prostor, Bosna je običaj, Bosna je navika. Ne volim jezik iz tih vokabulara religijskih, ali Bosna je neka vrsta svetinje. Zbog toga, kad bih cijelu planetu sveo na neki najmanji zajednički sadržalac, mogo bih kazati: Pa to je Bosna! Jer ako Bosna, ovakva kakva jeste, nema smisla ni razloga da postoji, onda se to može kazati i za planetu Zemlju.
(Abdulah Sidran)
